Dr Nikola Milašević, internista onkolog, direktor Klinike za medikalnu onkologiju na Institutu za onkologiju, KCCG i predsednik Crnogorskog udruženja medikalnih onkologa (CUMO), govorio je o epidemiološkoj situaciji u Crnoj Gori, lečenju karcinoma jetre i prostate i važnosti brzine u odobravanju novih terapija.
Koje su ključne aktivnosti CUMO i šta je do sada urađeno na podizanju svesti i unapređivanju lečenja onkoloških pacijenata?
Crnogorsko udruženje medikalnih onkologa (CUMO) prvo je nacionalno udruženje onkologa u Crnoj Gori, koje je i osnovano 2021. godine sa ciljem razvoja onkološke prakse kroz edukaciju ljekara, povezivanja sa međunarodnim onkološkim centrima i stručnim društvima i kroz promociju savremenih terapijskih pristupa. Takođe, naše udruženje ima za cilj i promovisanje zdravih stilova života, koji će dovesti do smanjenja faktora rizika za nastanak maligniteta, što činimo putem različitih medijskih kampanja i društvenih aktivnosti. Unazad tri godine organizovali smo veći broj nacionalnih i regionalnih kongresa, kao i manjih stručnih sastanaka, kojima smo učinili crnogorsku onkologiju vidljivom i prepoznatom u regionu. Jedan od prioriteta našeg udruženja je i saradnja sa donosiocima odluka u javnozdravstvenim institucijama u Crnoj Gori, kako bi se poboljšao kvalitet onkološke službe u našoj zemlji, kroz unapređivanje različitih segmenata njenog rada, počev od registra za rak, primarne i sekundarne prevencije, do dijagnostike i terapije i palijativnog zbrinjavanja pacijenata i poboljšanja njihovog kvaliteta života. Kako bismo unaprijedili sve ove segmente, potrebno je stvoriti uslove za kreiranje kvalitetnog Nacionalnog plana za kontrolu raka. U budućnosti, veoma je bitna i saradnja sa udruženjima onkoloških pacijenata, kojih nažalost gotovo da nema u Crnoj Gori, te je njihova aktivnost rijetka i nedovoljna. Potrebno je podići nivo informisanosti građana o različitim aspektima javnozdravstvenih politika, kako bi postali dio rešenja, prije svega iz oblasti primarne prevencije i skrininga, a kroz podizanje svijesti građana o značaju brige o sopstvenom zdravlju.
Na nedavnom REKONIO predstavljene su inovacije u onkologiji. Šta smatrate najvažnijim napretkom u lečenju karcinoma jetre i prostate?
Načinom na koji je realizovan REKONIO, naše udruženje pokazalo je da ima kapacitet organizacije velikih kongresa na najmoderniji i najkvalitetniji način. Radi se o regionalnom kongresu internističke onkologije, na kome smo okupili najbolje onkologe i prepoznate eksperte iz pet zemalja regiona: pored Crne Gore, iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije. REKONIO je doveo svijet kod nas i etablirao CUMO na zavidnom mjestu u regionalnoj onkološkoj zajednici. Imali smo priliku da čujemo, tokom tri dana trajanja kongresa, najnovije terapijske pristupe u liječenju najučestalijih tipova maligniteta. Između ostalog, razgovarali smo i o liječenju karcinoma jetre i prostate, od kojih tumori jetre predstavljaju jedan od najsmrtonosnijih maligniteta u savremenoj onkologiji, dok je karcinom prostate jedan od najučestalijih, a u visoko razvijenim zemljama i najučestaliji karcinom u muškoj populaciji. Unazad nekoliko godina, napravljeni su veliki pomaci u liječenju ovih karcinoma, prije svega poboljšanjem dijagnostike i otkrivanjem bolesti u ranim fazama obolijevanja, ali i uvođenjem inovativnih terapija.
Na primjer, primjenom kombinovane imunoterapije kod hepatocelularnog karcinoma ili kombinacije hemoterapije i imunoterapije kod karcinoma bilijarnog trakta, postigli smo da pacijenti sa ovim malignitetima imaju šansu za dužim preživljavanjem, a u manjem broju slučajeva i izlečenjem, što je bilo nezamislivo prije samo nekoliko godina. Nažalost, navedeni terapijski protokoli još uvijek nisu dostupni u Crnoj Gori, što ove malignitete, ali i neke druge, kao što su karcinom bubrega ili karcinom grlića materice, stavlja u grupu kancera koji unazad više od decenije nemaju savremene terapijske modalitete sistemskog liječenja u našoj zemlji.
Kada je u pitanju rak prostate, dostupnost savremene hormonske terapije, kao i multidisciplinarni pristup u liječenju, učinili su da pacijenti oboljeli od ove bolesti u Crnoj Gori, imaju šansu za jednako kvalitetnim liječenjem kao u visoko razvijenim zemljama Zapadne Evrope, te priliku za dugim preživljavanjem i očuvanjem dobrog kvaliteta života. Ipak, potrebno je riješiti dostupnost ciljane terapije, za pojedine podtipove karcinoma prostate, kao što su BRCA i HRR mutirani tumori, a u skladu sa savremenim smjernicama za liječenje ovih bolesnika.
Kakva je epidemiološka situacija u Crnoj Gori kada su u pitanju ova dva karcinoma i kako stojimo u poređenju sa regionom i svetom?
U Crnoj Gori bilježimo porast slučajeva oboljelih od karcinoma prostate, što je u skladu sa globalnim trendovima, a predstavlja rezultat sve bolje dijagnostike i efikasnijeg liječenja. Ipak, kod nas je rak pluća i dalje na prvom mjestu po broju oboljelih i umrlih od malignih bolesti, što dovoljno govori o neadekvatno sprovedenoj primarnoj prevenciji i neuspješnom smanjenju broja pušača, kao jednom od glavnih razloga za obolijevanje od ovog maligniteta. Rak jetre se u Crnoj Gori češće otkriva u kasnijim fazama razvoja kada je tumor veliki, što predstavlja veliki izazov za liječenje ovih pacijenata. Sve češći uzrok za nastanak hepatocelularnog karcinoma kod nas je masna bolest jetre, a zatim i alkoholizam i obolijevanje od virusnog hepatitisa, te je neophodno edukovati građane o glavnim faktorima rizika za nastanak ove agresivne i smrtonosne bolesti. Takođe veliki izazov je i nepostojanje kliničkih registara u Crnoj Gori, što onemogućava određivanje tačnog broja pacijenata oboljelih od maligniteta, ali i procjenu efikasnosti terapija koje primjenjujemo u njihovom liječenju. Možemo zaključiti da u poređenju sa državama EU, imamo prostor za unapređivanje u domenu primarne prevencije, skrininga i otkrivanja bolesti u ranijim stadijumima razvoja, kao i u boljoj dostupnosti inovativnih ljekova.
Koliko pacijenata se godišnje leči u Dnevnoj bolnici Instituta za onkologiju KCCG i koji su najveći izazovi u svakodnevnom radu?
U Dnevnoj bolnici Instituta za onkologiju Kliničkog centra Crne Gore, pacijenti primaju sve vidove sistemske onkološke terapije, po nalogu supspecijalista internističke onkologije, a prema prethodnoj odluci odgovarajućih onkoloških konzilijuma. Godišnje u ambulantama za HT Poliklinike Instituta za onkologiju, obavi se preko 30.000 pregleda; na Odjeljenju medikalne onkologije Instituta sprovede se preko 3.000 hospitalizacija, dok se u Dnevnoj bolnici Instituta na dnevnom nivou aplicira između 80 i 120 sistemskih terapija. Najveći izazovi su veliko povećanje broja kontrolnih pregleda i prvih pregleda pacijenata, uzrokovano povećanjem broja onkoloških bolesnika, ali i njihovim dužim preživljavanjem i dužim periodom aktivnog liječenja. Situaciju pogoršava manjak kadra, kako među ljekarima, tako i srednjeg medicinskog kadra. I pored toga, trudimo se da organizacija rada bude efikasna i da svaki pacijent dobije pravovremenu uslugu i terapiju prema važećim evropskim i američkim vodičima. Međutim, jasno je da je neophodno dodatno ulaganje kako bi sistem dugoročno bio održiv. Treba istaći da je sredinom prošle godine na Institutu za onkologiju KCCG, započela sa radom laboratorija za Centralnu pripremu citostatika, što predstavlja značajan korak u unapređivanju rada Medikalne onkologije u Crnoj Gori i standardizaciji usluga koje pružamo onkološkim bolesnicima u oblasti sistemskog liječenja. Sredstva za uvođenje savremenog sistema pripreme onkološke terapije obezbijedili su Ministarstvo zdravlja Crne Gore i Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore.
Kako je organizovan skrining raka prostate i kakvi su ishodi kada se bolest otkrije u ranoj fazi?
Skrining raka prostate u prošlosti nije dao zadovoljavajuće rezultate u zemljama u kojima je sprovođen, te nije postao standard, niti je indikovan prema aktuelnim vodičima. Savjetovao bih sve muškarce preko 50 godina starosti da obave pregled kod urologa u regionalnom medicinskom centru i urade PSA (prostata specifični antigen), čija povišena vrijednost može biti jedan od prvih znakova postojanja karcinoma prostate, ali i nekih drugih benignih oboljenja prostate. Radi se o jeftinoj i dostupnoj laboratorijskoj analizi, iz uzorka krvi pacijenta, a koja u kombinaciji sa drugim vrstama pregleda, kao što je rektalni pregled i eventualni MR prostate i biopsija prostate, može da pomogne u otkrivanju raka prostate. Kada se rak prostate otkrije u ranoj fazi, prognoza je odlična – liječenje je efikasno i najčešće dovodi do izliječenja pacijenta. Zbog toga je veoma bitno da postoji kvalitetna saradnja urologa i onkologa, zasnovana na vodičima, radi brze i rane dijagnostike ovog maligniteta.
Koliko su značajne inicijative za podizanje svesti i uloga udruženja pacijenata?
Udruženja pacijenata imaju veoma bitnu ulogu u poboljšanju kvaliteta zdravstvene usluge i obezbeđivanju savremene terapije onkološkim pacijentima. Udruženja pacijenata mogu na najbolji način da artikulišu trenutne potrebe pacijenata, te da povećaju pažnju javnosti na probleme sa kojima se oni susreću u svakodnevnoj praksi i potrebama kada je u pitanju odobravanje novih ljekova i medicinskih sredstava. Predstavnici udruženja pacijenata u zemljama u regionu su članovi komisija Ministarstva zdravlja i Fonda za zdravstveno osiguranje, koje su zadužene za donošenje odluke o ažuriranju Liste ljekova. Samo dobrom saradnjom i usklađenošću kliničara, udruženja pacijenata, predstavnika javnozdravstvenih institucija i industrije, možemo da utičemo da onkologija postane jedan od društvenih prioriteta i poboljšamo svijest pojedinca o ličnoj odgovornosti za sopstveno zdravlje.
Udruženja pacijenata imaju nezamenjivu ulogu. Oni su glas onih koji se liječe, ali i važni partneri u edukaciji javnosti. Kampanje koje ovakva udruženja organizuju doprinose razbijanju stigme, ranijem javljanju pacijenata ljekaru i njihovoj boljoj saradnji. Njihova prisutnost u procesu kreiranja zdravstvenih politika je izuzetno važna.
Da li su u Crnoj Gori dostupne savremene terapije za rak jetre i šta nedostaje da bismo dostigli standarde EU?
Jedan od prioriteta koje je proklamovala Svetska zdravstvena organizacija (WHO) jeste i izjednačavanje nejednakosti koje postoje između visoko razvijenih zemalja na jednoj i nisko i srednje razvijenih zemalja na drugoj strani, u pristupu savremenim onkološkim terapijama kao i standardizaciji i akreditaciji zdravstvenih usluga iz oblasti dijagnostike malignih bolesti. Ukoliko pogledamo dostupnost inovativnih onkoloških terapija u državama u regionu, može se zapaziti da postoje velike razlike, u pristupačnosti savremenim ljekovima.
Za dostizanje standarda EU u ovoj oblasti, potrebne su godine planskog i sistematizovanog rada i pokretanje inicijativa iz oblasti zdravstva koje bi uključile predstavnike različitih društvenih grupa. Maligniteti jetre svakako predstavljaju sve češću patologiju u onkologiji, sa visokim stopama smrtnosti, i zahtijevaju bolju dostupnost inovativnim terapijama.
Crna Gora trenutno ima kvalitetnu Listu ljekova iz oblasti onkologije. Ipak, napredak u savremenoj onkologiji i sve veći broj molekula i indikacija koje se odobravaju svake godine na globalnom nivou, zahtijeva prilagođavanje u brzini ažuriranja i odobravanja novih terapija i kod nas. Ne sumnjam da će naše zdravstvene vlasti, u saradnji sa ljekarima na svim nivoima zdravstvene zaštite i udruženjima onkoloških pacijenata, znati da odgovore ovom izazovu na pravi način, u godinama koje su pred nama.
Tagovi
